Matice

Uzgoj matica za osobne potrebe

Da li postoji pčelar koji ne bi volio da su mu sve zajednice na pčelinjaku u vrhunskoj formi, jake, zdrave, jednom riječju izvrsne? Pčelinjak na koji odlazite i na kojem radite sa užitkom. Smatram da je to ostvarivo sa vrlo visokim postotkom. Možemo pčelariti različitim tipovima košnica, pčela, tehnikama i tehnologijama, u različitim pašnim i klimatskim uvjetima ali se sve na kraju svodi na jedan zajednički nazivnik, a to je matica.

Iz tog razloga ću malo više prostora posvetiti razlozima zbog kojih bi se uzgoju matica trebalo odgovornije pristupiti, te također malo opširnije opisati pojedine korake u samom uzgoju gdje pčelari mogu u velikoj mjeri utjecati na konačnu kvalitetu matice.

Cilj članka je prenijeti moja osobna iskustva, zapažanja i spoznaje na tom području budući da se uzgojem matica bavim već više od 20 godina, u početku sa kavezom izolatorom, a zadnjih desetak godina pomoću Jenter aparata. Posljednju trećinu tog perioda proizvodim i matičnu mliječ gdje se neki podaci provedenih mjerenja mogu dovesti usko u vezu sa uzgojem matica i na njihovu konačnu kvalitetu.

Matica

Kod uzgoja matica možemo govoriti o dva osnovna pristupa. Uzgoj matica za osobne potrebe i komercijalni uzgoj od strane registriranih uzgajivača matica. Sama tehnika kod oba uzgoja u suštini je potpuno ista, međutim bitna i značajna razlika je u daleko značajnijoj preciznosti i posvećenosti detaljima u selekciji, većoj odgovornosti i većem broju parametara koje je potrebno sustavno pratiti kod komercijalnog uzgoja matica.

Zašto uopće uzgajati matice za osobne potrebe?

U uvodnom dijelu već je spomenuto općenito zadovoljstvo bavljenja pčelarstvom, ali realno gledajući većini je to i dodatan izvor prihoda. Uz kvalitetnu maticu povećavamo količinu svih pčelinjih proizvoda. 

Kada se pčelar odvaži ući u proizvodnju matica, dublje uđe u teorijsko i praktično znanje. Daleko bolje razumije pčelinju zajednicu te je osjeti “kako ona diše” čime kumulativno pridonosi prosperitetu samoga pčelarstva.

Sa kvalitetnom maticom, uz poštivanje dobre pčelarske prakse (borba protiv bolesti, osiguranje dovoljnih količina meda za zimu po zajednici, …), možemo održavati samo jaka, zdrava i produktivna pčelinja društva na pčelinjaku. To nam daje osobno zadovoljstvo, a i gospodarsku opravdanost.

Vlastitim uzgojem matica možemo se osigurati za one periode kada na tržištu nema dovoljno selekcioniranih matica. Osobno znam da dio pčelara u tim situacijama koristi prisilne ili tome slične matičnjake što je u biti najlošiji mogući izbor (slaba društva, grabež, širenje bolesti …).

Kada sami znamo uzgojiti maticu, možemo i planirano povećati broj društava na pčelinjaku.

Matica

S obzirom da je matica, usudio bih se reći, bit, srž pčelarstva, tj. “sveti gral pčelarstva”, naglasak bih stavio na odgovoran pristup ovoj problematici i na pčelarevu savjest. Dakle bitno je dugoročno planiranje i kvaliteta a ne količina matica i isforsirani datumi proizvodnje bez obzira na nepovoljne biološke i vremenske uvjete.

Tehnologija uzgoja matica

Matica

Matica

1. Odabir majčinske zajednice – matice koja će dati genetski materijal; kao i očinskih zajednica – muškog genetskog materijala

2. Zatvaranje matice u kavez izolator / Jenter aparat; oslobađanje matice

3. Priprema startera

4. Presađivanje ličinki u osnove matičnjaka i dodavanje u starter

5. Njega startera / finišera + kontrola broja primljenih matičnjaka

6. Priprema nukleusa / oplodnjaka

7. Umetanje zrelih matičnjaka u nukleuse / oplodnjake

8. Kontrola izleženosti matice

9. Kontrola oplodnje i obilježavanje matica

10. Pakiranje matica u kaveze

11. Dodavanje matica

1. Za odabir genetskog materijala potrebno je posvetiti najveću moguću pažnju. Tu je potrebno praćenje zajednica kroz dulji period. Da bi znali nešto više o zajednici potrebno ju je pratiti barem 2-3 godine, a za ozbiljniju selekciju taj period je i nekoliko puta dulji (održavanje te linije). Tražimo zajednice koje su iznad prosjeka u pčelinjaku gledano kroz postavljene uzgojne ciljeve. Parametri koje pratimo pri odabiru zajednice su sljedeći: proizvodnost – veći prinosi pčelinjih proizvoda, smanjena agresivnost, povećana tolerantnost na bolesti, mirnoća na saću, brzina proljetnog razvoja, smanjeni rojidbeni nagon.

Uz odabir genetskog materijala majke (obično su to dvije – tri zajednice), svakako bi trebali posvetiti značajnu pažnju odabiru genetskog materijala očeva – trutova. Ovo je iznimno bitan dio, a vrlo često je u potpunosti zanemaren. U cijelom uzgoju jedini dio na kojeg ne možemo u potpunosti utjecati (kopneni dio RH) je sparivanje matica sa trutovima. Ako uzmemo u obzir da trutovima veće udaljenosti nisu zapreka i da u prirodi postoje pčele bez našeg nadzora vrlo je teško govoriti o 100%-tnom nadzoru sparivanja. Stoga, ako povećamo broj visokokvalitetnih trutova (s time da nisu u srodstvu s maticom od koje uzimamo genetski materijal) na našem pčelinjaku ostvarujemo višestruku korist.

Povećavamo vjerojatnost sparivanja sa kvalitetnim trutovima, a i oplemenili smo okolni prostor sa visoko vrijednim genetskim materijalom. Ako ima više pčelinjaka na tom području, matice sa susjednih pčelinjaka se sparuju sa tim trutovima čime se podiže ukupni genetski materijal te mikrolokacije. Ako nastupe nepovoljne vremenske prilike, što u zadnjih godina nije rijetkost, a uzgojen je veći broj trutova tada je i vjerojatnost da oplođena matica nakon sparivanja ima i veći broj spermija u spermateci. Drugim riječima, i unutar nekog kratkog vremena u duljem periodu kišnog i vjetrovitog razdoblja matica se uspjela spariti sa dovoljnim brojem trutova a ne samo sa par što nije rijetkost (poluprazna spermateka).

2. Nakon što smo odabrali zajednicu koja ima najbolje osobine, potrebno je na neki način ograničiti matici prostor u koji će polagati jajašca koja ćemo kasnije iskoristiti. 

Ako radimo sa Jenter aparatom, pronalazimo maticu te ju zatvaramo u sami aparat koji smo dan ranije stavili u tu zajednicu na poliranje. Zatvaranje matice u aparat, u našoj internoj tablici koju smo si napravili te kroz koju pratimo cijeli postupak, označiti ćemo kao 0.-ti dan. Neko vrijeme matica će se suzdržavati od nesenja jajašaca budući da se ipak radi o plastici a ne o prirodnom materijalu – vosku. Kao posljedica toga izležena jajašca biti će veća a u konačnici i kvalitetnija matica. Sljedeći dan, to je sada 1. dan, kontroliramo zaleženost aparata (ne mora proći 24 sata od zatvaranja, to možemo učiniti i ranije). Ako su stanice saća pravilno zaležene, maknemo poklopaca sa aparata te okvir vraćamo u zajednicu. U slučaju kada ne bismo oslobodili maticu iz kaveza ona bi počela polagati i po nekoliko jajašaca u istu ćeliju čime bi one kasnije bile neupotrebljive. Tu više ništa ne diramo do 4. dana.

Kada je riječ o kavezu izolatoru, da bismo postigli isti efekt suzdržanosti od nesenja to možemo postići na sljedeći način. Dan ranije od planiranog 0.-tog dana tj. -1. dan pronalazimo maticu i stavljamo ju u kavez izolator kojeg smo prije toga napunili sa okvirima poklopljenog legla i eventualno nešto malo meda. Time smo dobili da matica nema slobodnog prostora u izolatoru za polaganje jajašaca. Sljedećeg dana, odnosno sada 0.-tog dana iz izolatora izvadimo okvir sa poklopljenim leglom i na njegovo mjesto stavljamo izgrađen tamniji prazan okvir iz kojega su izašle 2-3 generacije pčela pri tome pazeći da matica ostane u tom izolatoru. Ni tu ništa ne diramo do 4. dana.

Ako u tom periodu nema unosa, zajednicu je potrebno prihranjivati (pogača + svaku večer 0,5l – 0,7l sirupa) kako bi matica kvalitetno zanijela ponuđeno saće i kako bi ličinke nakon što se izvale iz jajeta bile obilno prihranjivane. Potrebne su nam ličinke do 12 sati starosti koje su kvalitetno hranjene. Iskustvo pokazuje da kod hladnih i kišovitih perioda bez unosa, ličinke su gotovo na suhom dok u suprotnome ličinke su obilato hranjene i “plivaju” u matičnoj mliječi. To je također jedan od bitnih faktora u konačnoj kvaliteti matice.

Mlade ličinke

3. Treći korak je priprema kvalitetnog startera kojeg možemo kasnije koristiti i kao finišer. To mora biti odrađeno sa puno pažnje. U konačnici on nosi zaista veliki udio u kvaliteti matice, čak u toj mjeri da ćemo možda morati isključiti matičnjake iz daljnje proizvodnje ako starter nije dobro pripremljen.

Već sam spomenuo da dulji niz godina proizvodim matičnu mliječ. Taj segment pčelarstva nam zaista puno može reći o samom uzgoju matica.

Tijekom nekoliko godina vagao sam količinu matične mliječi po matičnjaku. Mjerenje je provedeno na preko 10 000 matičnjaka. Rezultati pokazuju vrlo širok raspon količine matične mliječi po matičnjaku na što utječu određeni čimbenici. Za samu proizvodnju matične mliječi to i nije toliko presudno, međutim kod uzgoja matica to je jedan od ključnih faktora. Količina matične mliječi po matičnjaku kreće se od nekih 150 mg (npr. ova godina, početak svibnja, zbog dugog bespašnog razdoblja i niskih temperatura) pa i do više od 800 mg (tu je vršena sekundarna selekcija na proizvodnju matične mliječi). Neka srednja vrijednost se kreće oko 450 – 500 mg mliječi po matičnjaku. 

Na što želim ukazati: pčele će osmi dan zatvoriti matičnjak i sa 250 mg i sa 500 mg i sa 800 mg matične mliječi po matičnjaku. Iz svakog će se izleći matica ali u prvom slučaju ona nije dovoljno razvijena (jajnici, ukupna težina), dok u posljednjem poslije izlijeganja matice još i ostaje nešto matične mliječi na dnu matičnjaka.

Starter formiramo dan prije presađivanja ličinki. Osobno ga formiram kao zasebnu zajednicu bez matice i otvorenog legla sa puno mladih pčela, a ponekad koristim i društva koja su u proizvodnji matične mliječi (druga tehnika pripreme društva – uz prisustvo matice).

Starter bi trebao “kipjeti” od pčela. Cilj nam je da budući nasađeni matičnjaci budu u tako formiranom društvu koje je najbliže zajednici koja je ušla u rojevni nagon.

4. Samo presađivanje ličinki u matične osnove također utječe na konačan ishod rezultata. U manjem postotku nego prethodni koraci ali nije nezanemarivo. Znamo da se iz jajeta nakon 3 dana izvali savijena ličinka. Cilj je presaditi što mlađu ličinku tako da sa presađivanjem krećemo 4. dan.

U povoljnim uvjetima, čim se ličinka izvali, pčele je odmah počnu obilno hraniti sa matičnom mliječi.

Namjerno je naglasak stavljen na povoljne uvjete, naročito za one koji se prvi puta upuštaju u uzgoj matica. Kada nastupi bespašni period, kada zahladi, nije rijetkost da pčele izbace jajašca/ličinke iz ćelija saća ili da te ličinke iako i preko 10 sati starosti, izgledaju kao da su “na suhom”. Dakle, ličinke moraju “plivati” u matičnoj mliječi. Kada se pogledaju stanice saća, sve se svjetluca i vidi se obilje matične mliječi oko ličinki. Ako nije tako, te ličinke nemojte niti presađivati – uzalud uloženi trud!

Jedan detalj, za koji bi mogli reći da je nedostatak kaveza izolatora u odnosu na Jenter aparat. Za Jenter aparat znamo da se ličinke presađuju bez dodirivanja sa cijelim dnom, dok kod kaveza izolatora ličinku moramo presaditi iglom. Rekli smo da ličinka “pliva” u matičnoj mliječi, tako da sa iglom (pa makar se radi i o kineskoj igli) nismo nikada u mogućnosti pokupiti svu tu mliječ i premjestiti je u novu osnovu matičnjaka zajedno sa ličinkom. Iako to pčele u starteru vrlo brzo nadomjeste, Jenter aparat te “mane” nema. Ovo je na tragu toga da se sastav matične mliječi mijenja iz sata u sat kako ličinka raste. Iz istog razloga smatram da u osnove matičnjaka nije potrebno prije presađivanja ličinki nakapavati razrijeđenu matičnu mliječ.

Iz gore navedenih razloga, osobno, po jednom sarteru nasađujem do 20 osnova matičnjaka. Ako uzmemo da je prihvat barem 90%, uz primarni cilj vrhunske kvalitete, to je sasvim dovoljno. Nakon što smo nasadili matičnjake, starteru dodajemo pogaču.

Oplodnjaci

5. Ako smo sve do sada savjesno odradili, sav ostali posao je više tehničke naravi. Možemo slobodno reći da je 95% posla gotovo. Onih 5% odnosi se još na pripremu nukleusa i oplodnjaka, a sve ostalo je u nadi da će biti povoljni vremenski uvjeti prilikom sparivanja matica.

Sljedeća 4 dana, sve do poklapanja matičnjaka svaku večer prihranjujemo sa sirupom. U pravilu kontrolu broja primljenih matičnjaka i njihovu kvalitetu vršimo 8. dan. Tom prilikom pregledavamo sve okvire na kojima je bilo leglo kod izrade startera kako nam se ne bi potkrao koji prisilni matičnjak. Ako nam to promakne, prisilna matica sigurno prva izlazi, te nam poništi cjelokupan uloženi rad.

 

6. Kada se radi o uzgoju matica za osobne potrebe , preporuka bi bila da se svi matičnjaci iskoristite u novo pripremljenim nukleusima (a ne u direktnoj zamjeni matičnjak za maticu ili oplodnjacima). Razlog tome je ekonomske prirode. Iskustvo govori da uspjeh samog sparivanja nikada nije 100%. Kod loših vremenskih prilika on može pasti i na svega 50%. Ako uzmemo da ste matičnjakom namjeravali zamijeniti lošu maticu , iako je i to nekada doista opravdano, dovodite se u dvostruku opasnost. Prvo, ako uklonite staru maticu, od izlijeganja nove matice do njenog početka polaganja jajašaca može proći i 10-ak dana. Stara matica je mogla još te dane polagati jajašca, a druga opasnost je ta da se nova matica ne uspije spariti ili se uopće ne vrati sa sparivanja.

Oko pripreme nukleusa nije potrebno previše komplicirati. Njih je optimalno pripremiti 13. ili 14. dan pa čak i 15. dan. Bitno je da je u njemu dovoljno pčela koje će grijati leglo od kojeg ste napravili nukleus i koje će prihvatiti novu maticu. Također u tom nukleusu mora biti i dovoljna količina hrane budući da će proći mjesec dana do prvih novoizleglih pčela.

Koliko jak nukleus napraviti, odnosno koliko legla i meda treba staviti, ovisi o očekivanim pašnim prilikama. Drugim riječima potrebno je voditi računa da se taj nukleus do jeseni stigne razviti u zajednicu koja može prezimiti zimu (izuzev ako se taj nukleus ne namjerava spajati sa zajednicom u kojoj namjeravamo zamijeniti lošu maticu).

Izradi oplodnjaka potrebno je posvetiti više pažnje. To je vrlo opširna tema, a ako izostanu neki detalji, narušava se kvaliteta matice a i potencijalno širenje bolesti. Stoga bih se kod uzgoja matica za osobne potrebe zadržao na nukleusima.

Prirodni matičnjak

7. Zrele matičnjake presađujemo u pripremljene nukleuse 14. dan, može i 15. dan ujutro (iako tu sada malo riskiramo). Nikako ne treba tu radnju izvršiti ranije. Od 8. dana ličinka se ispruži, dolazi do preobrazbe, segmentacije tijela. U toj fazi ličinke / kukuljice su vrlo osjetljive na svako potresanje i vrlo lako dolazi do njihova oštećenja. Dakle, zrele matičnjake presađujemo 14. dan pa nadalje, sve do samog izlaženja matice.

Zreli matičnjak po mogućnosti stavljamo u područje legla. Bitno je da se taj matičnjak, ako nastupe loši vremenski uvjeti, ne pothladi.

 

Mirnoća pčela

8. Matice izlaze iz matičnjaka 16. dan , plus minus pola dana. Ako smo u mogućnosti, dobro je 17. dan napraviti kontrolu izleženosti matica. U ovom trenutku moguća su tri slučaja: a) Ako je pravilno pregrižen vrh matičnjaka znači da je matica izašla i da je sve uredu b) Ako je matičnjak bočno pregrižen znači da je u tom nukleusu već prisutna matica c) Ako je matičnjak još uvijek zatvoren radi se o nekom poremećaju – bolest, oscilacije u temperaturi tijekom ishrane i razvoja ličinki, potresanje matičnjaka. U ovom slučaju ako se matica i izleže, upitne je kvalitete.

Već 18. ili 19. dan pčele uglavnom očiste matičnjak, tako da ne možemo znati više sa potpunom sigurnošću što se dogodilo u ovim prethodno navedenim situacijama.

 

Matica

9. Prvu kontrolu oplođenosti vršimo 12. dan od izlaženja matice iz matičnjaka. Tada bi trebali pronaći i prva jajašca, a najčešće je na tom okviru i sama matica. Maticu vizualno prekontroliramo – krila, noge, veličinu, boju. U tom trenutku možemo je i označiti. To je najjednostavnije sa markerom za označavanje.

Iako nam može izgledati da je s maticom sve u najboljem redu, još uvijek ne znamo ništa o kvaliteti samog sparivanja i oplodnje jajašaca. Za to moramo pričekati još neko vrijeme sve dok nemamo prvo jednolično poklopljeno radiličko leglo. Dakle još kojih tjedan dana. Tek tada možemo u potpunosti ocijeniti kvalitetu matice.

Kod samog označavanja potrebno je biti vrlo oprezan kako ne bismo oštetili maticu sa markerom. Prejak pritisak markera može udubiti gornji dio prsa matici što će za posljedicu imati njenu tihu izmjenu.  

Kod uzgoja matica za osobne potrebe, točke 10. i 11. nisu toliko značajne, stoga ih ovdje neću niti opisivati.

Ako pogledamo na kalendar, od trenutka kada smo krenuli u uzgoj pa sve dok za novu maticu možemo sa određenom sigurnošću reći da ostvaruje zadane ciljeve, prošlo je oko 40 dana. To i nije baš kratak period. Potrebno je tu i strpljenje, ali trud se na kraju isplati. Svima želim puno uspjeha u tome.